- divljenje
- , stovanjebewondering
Hrvatski Nizozemski Rječnik. 2013.
divljenje
Look at other dictionaries:
zadíviti — (koga, se) svrš. 〈prez. zàdīvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàdīvljen〉 1. {{001f}}(koga čime) izazvati (nečije) divljenje; udiviti 2. {{001f}}(se) osjetiti divljenje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zadiviti — zadíviti (se) svrš. <prez. zàdīvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàdīvljen> DEFINICIJA 1. (koga čime) izazvati (nečije) divljenje 2. (se) osjetiti divljenje ETIMOLOGIJA za + v. diviti … Hrvatski jezični portal
divòta — ž 〈G mn divótā〉 ono što je divno, ono što pobuđuje divljenje, ljepota koja zadivljuje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dîvan — prid. 〈odr. vnī〉 koji izaziva divljenje; neobično lijep, krasan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
grȁndiōzan — prid. 〈odr. znī〉 koji izaziva divljenje; raskošan, veličanstven, sjajan, uzvišen ✧ {{001f}}tal. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
imponírati — (∅, komu, čemu) dv. 〈prez. impònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}uliti/ulijevati ili pribaviti poštovanje, izazvati/izazivati divljenje, doimati se [∼ ozbiljnošću] 2. {{001f}}djelovati uzvišeno, dostojanstveno ✧… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ksenofìlija — ž izražena naklonost prema strancima, ob. kao pretjerana sklonost ili divljenje, opr. ksenofobija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȍzak — mȍz|ak1 m 〈G zga, V mȍzgu, L mòzgu, N mn mòzgovi〉 1. {{001f}}anat. glavni organ živčanog sustava čovjeka i kralježnjaka smješten u lubanji (Cerebrum) 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}vrlo umna i stvaralački nadarena osoba b. {{001f}}onaj koji misli … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svȁšta — zam. 〈G svȁčegā/svȁčeg, D L svȁčemu, I svȁčīm〉 sve vrste stvari, pojava i činjenica, mnogo različitoga, mnogo različitih predmeta ili pojmova, velika količina različitoga, mnogo pojedinih stvari i pojmova koji nisu određeni ni posebno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trìbūt — m 〈G tribúta〉 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}dar ili zavjet kojim se izražava zahvalnost ili divljenje b. {{001f}}danak koji su vojno poraženi ili pokoreni narodi plaćali pobjedniku, osvajaču ili okupatoru 2. {{001f}}općenito, danak, porez; doprinos … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
udíviti — svrš. (koga, se) 〈prez. ùdīvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ùdīvljen〉 1. {{001f}}(koga) izazvati divljenje, čuđenje; zadiviti 2. {{001f}}(se) zadiviti se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
